Prema dostupnim podacima, na svjetskoj razini između 20 i 40 posto oboljelih od koronavirusa bili su stariji od 65 godina 

Osobe starije životne dobi predstavljaju najosjetljiviju skupinu u društvu, a njihova ranjivost posebno dolazi do izražaja tijekom prirodnih katastrofa i kriza. Da je tome tako, pokazalo se i ove godine za vrijeme pandemije izazvane SARS-CoV-2 virusom. Zbog visoke stope zaraznosti virus se brzo širi među svjetskom populacijom te u nekim slučajevima, kako svjedočimo, dovodi do akutnih respiratornih oboljenja koja, ponekad, mogu imati smrtni ishod.

Prema dostupnim podacima, na svjetskoj razini između 20 i 40 posto oboljelih od koronavirusa bili su stariji od 65 godina. S druge strane, na razini Europe stariji od 65 godina činili su više od 95 posto smrtnih slučajeva povezanih s ovom bolešću. Razlog tome je prije svega oslabljeni imunološki sustav, ali i druge kronične bolesti.

Ipak, jedna od najugroženijih skupina su osobe s demencijom i Alzheimerovom bolesti (AB)te ostalim neurokognitivnim poremećajima. Svjetska zdravstvena organizacija u jednom od svojih predviđanja navela je kako bi do 2050. godine broj oboljelih osoba od demencije na globalnoj razini mogao porasti na 115 milijuna. Kako nam tumači neurologica prof.prim.dr.sc. Nataša Klepac iz Neurološke klinike KBC Zagreb u današnjem pandemijskom vremenu zbog prirode bolesti ova skupina bolesnika postala je itekako rizična.

- Bolesnici s Alzheimerovom bolešću imaju kognitivne smetnje poput zaboravljivosti i otežanog razumijevanja. Iz tog razloga oni lako mogu zaboraviti na osnovne mjere, pranje ruku i nošenje zaštitnih maski zbog čega mogu biti izloženiji infekciji. Dodatan problem koji sa sobom nosi AB je da su bolesnici u uznapredovalim fazama bolesti često smješteni u različitim zdravstvenim institucijama te znatno ovise o pomoći okoline što fizičko distanciranje često čini neizvedivim. U institucijama korisnici žive u neposrednoj blizini i dijele zajedničke prostore (npr. blagovaonice i dnevne sobe) te su stoga izloženi velikom riziku od zaraze ukoliko se u ovaj zatvoreni kolektiv unese bolest – naglasila je profesorica Klepac.

Zaražene starije osobe koje pate od neuroloških bolesti, kako objašnjava Klepac, mogu imati nespecifične simptome. Primjerice, mogu patiti od smanjene opće aktivnosti, a u nekim slučajevima oboljeli ne pokazuju tipične simptome zaraze koronavirusom poput vrućice, kašlja i otežanog disanja. Upravo iz tih razloga infekcija se kod ovakvih pacijenata nerijetko ne otkrije na vrijeme što može dovesti do značajnog pogoršanja opće kliničke slike. Socijalna izolacija i povećana količina negativnih informacija putem medija također mogu negativno djeluju na progresiju Alzheimerove bolesti s obzirom da ubrzavaju kognitivno propadanje. Isto tako, dulji boravak u zatvorenom prostoru kod ovakvih osoba može dovesti do frustacija ili drugih poremećaja ponašanja.

- Svakodnevne aktivnosti poput vježbi na otvorenom, društvenih angažmana, različitih programa rekreacije i rehabilitacije ključne su za oboljele od Alzheimerove bolesti. Obustava takvih aktivnosti može dovesti do pogoršanja simptoma oboljelih. Kada se pojave akutni medicinski problemi (npr. bol u prsima), njegovatelji zbog straha od zaraze mogu zakasniti u traženju liječničke pomoći što u konačnici često povećava rizik od loših kliničkih ishoda. Povećani rizik od kognitivnog pada povezanog produljenom socijalnom izolacijom, može se odnositi i na starije ljude općenito – dodaje doktorica Klepac.

Osim negativnog učinka na bolesnike, pandemija ima negativan učinak na njegovatelje. Oni se, baš kao i njihovi pacijenti, mogu osjećati izolirano, bez bliskih kontakata i potrebnog predaha za sebe.

- Tjedni ili mjeseci zatvaranja kod kuće mogu povećati razinu stresa, što rezultira osjećajem bespomoćnosti i depresije. Zajedno, pogoršanje psihološkog blagostanja kod bolesnika i njihovih njegovatelja pokreće začarani krug koji može rezultirati pogoršanjem cjelokupnog zdravlja i kvalitete života kod obje strane – pojašnjava.

No, izmjenom dosadašnjih rutina i unosom malih promjena u načinu rada, njegovatelji mogu doprinijeti stabilizaciji opće kliničke slike svojih štićenika. Boravak na otvorenom, tako mogu zamijeniti jednostavnim vježbama u zatvorenom prostoru poput istezanja ili kognitivno stimulirajućih aktivnosti koje uključuju čitanje, igranje društvenih igara koje ne uključuju veliki broj ljudi ili slikanja. U slučaju da bolesnik inzistira na boravku na otvorenom potrebno je pronaći prostor na kojem se može osigurati fizička distanca.

Kreiranje nove rutine važno je i za njihovo zdravlje. Tijekom ovih promjena, gubitaka i neizvjesnosti, osobama koje boluju od demencije i Alzheimerove bolesti, rutina će pomoći u orijentaciji u vremenu i prostoru, a dodatnu pomoć kod brige mogu pružiti i podsjetnici. Postavljanjem papirnatih podsjetnika po objektu bolesnike se može konstantno informirati i o hijenskim obavezama koje su propisane.

- Bolesnicima s AB povećana zbunjenost može često biti prvi simptom bilo koje bolesti pa ujedno i manifestacija COVID ‐ a. Ako osoba s AB pokaže iznenada povećanu zbunjenost potrebno je obratiti se nadležnom liječniku za savjet – zaključila je doktorica Klepac.

Članak je nastao u suradnji s Jutarnjim listom i u izvornom obliku je dostupan na: https://bit.ly/3bgyr1H