Manevriranje pacijenta s migrenom (i medicinske sestre) kroz pandemiju

Mislim da sam negdje oko siječnja prvi puta čula za novi virus u Kini. Kao ni većina drugih ljudi, nisam tada mogla ni pretpostaviti da će uskoro zahvatiti ne samo ljude u mojoj zemlji već cijeli svijet.

Kada su do nas počela pristizati izvješća i snimke iz zahvaćenih područja i kada je postalo jasno da će se to pretvoriti u pravu pandemiju, osjećala sam se zaista zabrinuto i bila sam nesigurna zbog budućnosti.

Gledajući unatrag, mislim da nije postojao niti jedan aspekt mog života na koji koronavirus nije utjecao – a to uključuje i moje migrene.

Povećani pritisak i tjeskoba, pojačani napadi migrene

Bolujem od migrene, a ujedno sam i medicinska sestra u bolnici s vrlo velikim brojem pacijenata u Irskoj. Znala sam da će virus snažno pogoditi bolnice i da će se moja uloga ondje promijeniti dok se borimo s ovom pandemijom.

Kao medicinska sestra-specijalist obično ne radim na odjelu, no kako je pandemija napredovala i naša je bolnica postala sve prometnija pa su me preraspodijelili na rad na odjelu s pacijentima koji imaju COVID-19. Bilo je to vrlo stresno razdoblje. Moja je uloga medicinske sestre pomagati i brinuti se o bolesnima te pružati pomoć gdje god je to moguće, što sam zaista rado činila. No i sama sam se mnogo puta osjećala prestrašeno i tjeskobno.

U to sam vrijeme također dobivala sve češće napade migrene. Inače bih uzela bolovanje kada se loše osjećam zbog migrene, ali to nije više bila opcija jer je situacija zahtijevala angažman svog raspoloživog osoblja.

Unatoč tome, imala sam sreće raditi tamo gdje radim jer je uprava bolnice bila dobro pripremljena za navalu pacijenata te nas je dobro vodila, no to svejedno nije zaustavilo moju tjeskobu. Sjećam se da sam većinu večeri odlazila kući bojeći se dodirnuti svoju djecu. Od supruga sam tražila da stane sa strane kako bih se mogla odmah izravno otići dezinficirati pod, blago rečeno, vrelim tušem! Navečer sam bila toliko iscrpljena da bih otišla ravno u krevet jer sam znala da moram biti odmorna za sljedeći radni dan.

Zabrinutost zbog vlastitog pristupa zdravstvenoj skrbi

Bila sam i zabrinuta što nisam mogla pristupiti vlastitoj zdravstvenoj skrbi kao inače. U prošlosti, ako bih trebala savjet ili informaciju o svojoj bolesti, mogla sam se obratiti svom liječniku ili medicinskoj sestri specijaliziranoj za migrene.

Međutim, s pandemijom virusa COVID-19 u punom zamahu, oni su također bili preraspodijeljeni i nisu se više bavili migrenom. Taj je put, stoga, za mene bio zatvoren. Srećom sam ranije te godine posjetila svog liječnika i dobila recepte za lijekove koje sam trebala. No kako je pandemija odmicala, moje su migrene postajale sve jače. Svakodnevno sam imala i jake kronične glavobolje pa bih u dane kada nisam radila obično ostajala u krevetu i odmarala se.

Mene je čak i najjednostavniji zadatak odlaska u ljekarnu po lijek plašio. Bila sam zabrinuta zbog socijalne distance i sumnjičava prema svakoj drugoj osobi u trgovini, pitajući se je li ispravno oprala ruke. Većina se ljudi bojala i brinula zbog svake interakcije, a kao netko tko već boluje od osnovne bolesti, osjećala sam se još ugroženijom i tjeskobnijom. Na kraju sam supruga zamolila da obavlja tjednu kupovinu jer sam se u trgovini osjećala zaista nelagodno i nesigurno iako su ljudi dobro održavali socijalnu udaljenost te se pridržavali smjernica.

No razina moje tjeskobe eskalirala je upravo zbog nedostatka pristupa općoj zdravstvenoj zaštiti. Nisam razmišljala samo o usluzi liječenja migrene koja se prestala pružati, već i o svojoj vlastitoj službi medicinske sestre. Bila sam zabrinuta zbog pacijenata koji pate bez moje uobičajene njege.

Učinili smo ono što smo morali, ali za nekoga tko je i zdravstveni radnik i pacijent, to je bilo izrazito teško. Ta će kriza imati dugotrajne posljedice, dalekosežnije od ove razorne bolesti. Liste čekanja u bolnici sada će biti puno dulje, što znači da će pacijenti sada morati čekati da bi pristupili specijalističkoj skrbi. To će biti vrlo teško za one koji pate od migrene čekajući pristup specijalističkom liječenju.

Olakšavanje skrbi kroz pandemiju

Zbog virusa COVID-19, ljudi oklijevaju ili se boje potražiti liječnički savjet kada je potrebno. Znam da smo u sklopu vlastite službe u bolnici pokušali olakšati zakazivanje pregleda pomoću virtualnih klinika s telefonskim pozivima i video pozivima putem Zooma. Oni su dobro funkcionirali i pacijenti su bili zahvalni što imaju vezu s bolnicom.

Međutim, te su virtualne klinike bile smanjenog kapaciteta jer sam većinu svog vremena provela na odjelima. Znam da su tijekom najgoreg razdoblja krize ljudi izbjegavali (i da im je rečeno da izbjegavaju) mjesta kao što su hitne službe i ambulante liječnika opće prakse zbog straha od virusa.

Tijekom tog razdoblja došlo je do smanjenja broja hospitaliziranih pacijenata koji nisu bili zaraženi virusom COVID-19 i sigurna sam da to nije bila posljedica neobolijevanja već straha. Grozna je pomisao da su se ljudi koji su patili bojali potražiti liječnički savjet i pomoć iz straha od bolničkog okruženja, ali to je stvarnost onoga što se dogodilo tijekom krize.

Put prema napretku

Ova je pandemija zasigurno ostavila traga na svijet u cjelini i posljedice ćemo osjećati još godinama, u velikom razmjeru unutar službe zdravstvene skrbi.

Iskusila sam situaciju s obje strane: i kao pacijent i kao medicinska sestra koja radi tijekom krize i brine o ljudima zaraženima koronavirusom. Bila mi je apsolutna čast brinuti se o ljudima kojima je moja skrb bila najpotrebnija – zato sam i postala medicinska sestra.

Međutim, bilo je to vrlo zastrašujuće i neizvjesno vrijeme u kojem nisam mogla zanemariti zabrinutost zbog vlastitog zdravlja i sigurnosti svoje obitelji.

Kao što sam rekla, u to sam se vrijeme borila s tjeskobom koja je eskalirala s nedostatkom pristupa medicinskoj skrbi za liječenje migrene. Znam da nisam bila jedina. Mnogo nas se držalo podalje od medicinskih ustanova zbog straha od virusa i manjka osoblja koje je bilo zaokupljeno pandemijom.

Vjerujem da će ovo ostaviti traga na svima onima koji žive s migrenom te svakome tko sada pati ili osjeća da mu je potrebna podrška savjetujem da se obrati svom medicinskom timu, liječniku opće prakse ili medicinskoj sestri.

Također smatram da trebamo jedni drugima pružati podršku. Ovo je vrlo teško razdoblje u našim životima i možda će potrajati dugo. Međusobni razgovor i razmjena iskustava i saznanja pomažu u upravljanju ovom situacijom.

Govore nam da se držimo odvojeno radi vlastite sigurnosti, ali nas to ne sprječava da se okupimo kako bismo razmijenili iskustva te jedni druge podržali i saslušali. Vjerujem da ćemo takvim udruživanjem sve ovo prebroditi.

NPS-TPE-NP-00016 srpanj 2020.